Dioklecijanov vodovod

Opis iz registra

Dioklecijanov vodovod gravitacijski je kanal, dug 9 kilometara, koji se proteže od izvora rijeke Jadro u Solinu do Dioklecijanove palače u Splitu. Građen je istovremeno s Palačom ili ubrzo nakon nje, krajem 3. i početkom 4. stoljeća, te je jedan od najreprezentativnijih i najbolje sačuvanih kasnoantičkih vodovoda. Koristio je slobodan pad s 33 m visokog izvora rijeke Jadro, te kroz usjeke, tunele, nadzemno preko lukova ili ukopavanjem gravitacijskog kanala u prirodnu stijenu donosio vodu za potrebe Palače. Profil dovodnog kanala iznosi u prosjeku 0,70 x 1, 60 m, ovisno o području kojim je bio trasiran, a nagib kanala varira od 0, 78% do 0, 65% u prednjem dijelu proticanja, do lukova na predjelu Karabaši i Bilice, zatim iznosi 2,38 % na Mostinama, 2,25% u tunelu na Ravnim njivama, 0,9% i 0,88 je nagib u Kopilici do završnih 1,18% kojim dolazi do vodospremišta u gradu. Dioklecijanov vodovod je davao 13 m3 vode na sekundu što znači 1,100 000 m3 na dan, što je bilo i više nego dovoljno za potrebe stanovnika Palače, te je po kapacitetu bio najsnažniji na području rimske provincije Dalmacije.Temeljita obnova rimskog vodovoda te vraćanje u funkciju provedena je 1878-1879, za austrijske vladavine u Dalmaciji.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Split

• Picigin-društvena igra loptom
• Zgrada Dalmacijavina, Obala kneza Domagoja 15
• Ostatci crkve sv. Benedikta i arheološko nalazište u predjelu Bene na Marjanu
• Bastion Cornaro i Galerija umjetnina
• Vila Flora (Cvijetin dvor), Tolstojeva 2
• Hrvatski pomorski muzej Split - muzejska građa
• Škrinja obitelji Grisogono iz Gradske knjižnice Marka Marulića
• Stambeno-poslovna zgrada Lloyd-a, Bartola Kašića 21
• Zgrada Ribarnice
• Dioklecijanovi podrumi
• Splitska sinagoga, Židovski prolaz 1
• Spomenik Emanuelu Vidoviću