Povijesno-memorijalna cjelina bivšeg koncentracijskog logora na otoku Zlarinu

Opis iz registra

Talijanske fašističke okupacijske vlasti 25. ožujka 1943. godine osnovale su koncentracijski logor (˝Campo concentramento rastrellati di Zlarino˝) na otoku Zlarinu. Logor je funkcionirao tri mjeseca, a u njega su bile deportirane osobe pretežno s prostora između gradova Drniša, Šibenika i Trogira.

Tijekom svog zatočeništva na Zlarinu logoraši su boravili u šatorima. U svakom od njih bilo je smješteno 15-20 osoba, u vrlo nehumanim uvjetima, koji su vladali u cijelom logoru. Prema dostupnim podacima u tom se logoru 30. travnja 1943. godine nalazilo 1 645 zatočenika, dok se na dan evakuacije logora 15. lipnja 1943. u njemu nalazilo oko 1 200 zatočenika. Svi logoraši koji su se tada u njemu nalazili deportirani su preko Rijeke u logore u Italiji. Nekadašnji logor na Zlarinu bio je smješten na sjeverozapadnoj strani otoka, na posve nenastanjenom i krševitom rtu Marin, udaljen oko 800 metara od samog središta naselja Zlarin, s kojim je bio povezan i danas postojanim betoniranim kolnim putem. Bio je omeđen bodljikavom žicom i stražarnicama.

Povijesno-memorijalna cjelina bivšeg koncentracijskog logora na otoku Zlarinu mjesto je teškog stradavanja hrvatskih civila u Drugom svjetskom ratu. Iako kratkotrajan, logor na Zlarinu bio je jedan od najvažnijih koncentracijskih logora u Dalmaciji za vrijeme talijanske okupacije te ima povijesnu i memorijalnu vrijednost.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Šibenik

• Arheološka zona Šematorij
• Zgrada gimnazije "Antuna Vrančića"
• Ostaci kaštela i crkva sv. Ivana
• Skulpture sv. Stjepana i sv. Bernardina u dvorištu Samostana sv. Frane
• Zgrada bivše vojarne u Mandalini
• Dvostruki bedem
• Gradina
• Sklop nekadašnjega benediktinskog samostana sv. Katarine
• Kupalište Jadrija
• Crkva sv. Danijela
• Zgrada carinarnice
• Zgrada bivše Burze rada