Umijeće vađenja zlata – zlatarenje u Međimurju

Opis iz registra

Umijeće vađenja zlata – zlatarenje u Međimurju vrijedna je i jedinstvena tradicija ovog područja Hrvatske, a spominje se prvi puta već u 17. stoljeću, te se u kontinuitetu nastavlja do polovice 20. stoljeća, nakon čega polako odumire zbog više razloga te se od tada jedino održava na individualnoj razini. Samo ispiranje je bilo vrlo mukotrpan posao, a mladići su učili od starijih umijeće ispiranja obično nakon završetka osnovne škole. U novije vrijeme, osim kao tradicijom prenošeno znanje generacijski, zlatarenje se kao prezentacija u Donjem Vidovcu odvija i u turističke svrhe. Danas živući i ujedno posljednji zlatari u Međimurju su iz Donjeg Vidovca koji je u prošlosti imao najviše ispirača zlata i oni smatraju da iskusni zlatar pod prstima i od oka može procijeniti ima li zlata u pijesku, a da ono što ovaj posao čini posebnim je oruđe koje se stoljećima ne mijenja kao i dugotrajni proces ispiranja zlata.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Donji Vidovec

• Inventar crkve sv. Vida
• Crkva sv. Vida i župni dvor