Tradicijska pučka igra "Pljočkanje"

Opis iz registra

Pljočkanje je stara pučka igra pastirska igra kojom su pastiri, uglavnom djeca, kratila vrijeme čuvajući stoku. Do kraja 50-tih godina prošlog stoljeća bila je vrlo živa i u praksi. Kroz povijest igra se nije znatno mijenjala do početka 90-tih godina. Tada se javljaju prvi pisani pravilnici, teren se ograđuje i u svrhu očuvanja okoliša (suhozida) kamene pljočke u natjecateljskom dijelu polako zamjenjuju aluminijske ili tokarene kamene pljočke. Razvoj pljočkanja kroz Istarski pljočkarski Savez odvija se u dva smjera: jedan je natjecateljski (turnirski) gdje se igra na označenom terenu, sistem bodovanja kroz turnire i s aluminijskim pljočkama, igraju samo članovi klubova koji se prijave, postoje suci i dr , a drugi smjer je očuvanje tradicijskog načina igre. Ovaj drugi - tradicijski način (po starinsko) pljočka se na feštama povodom blagdana. Igra pljočkanje ime je dobila po glavnom rekvizitu – pljočki - plosnati kamen veličine dlana, debljine cca 2-4 cm. Uz pljočku potreban je i jedan kamen veličine šake zvan pljočkaš, bulin ili balin. U nešto starije vrijeme pljočke koje su se bacale nalazile bi se na licu mjesta gdje se igralo, a danas ih se doveze na mjesto igranja. Pljočka oblikuje klesanjem jedan kamen o drugi dok ne se dobije željeni oblik i veličina. Nekada se pljočkalo se na neoznačenom (neograđenom) prostoru na polju, kampanji, ili na putevima, a danas na prostoru (obično zajednička javna livada, ili neki sl. teren. Igra se od proljeća do kasne jeseni, odnosno nekada za vrijeme dok je trajala ispaša. Za igru je potrebno najmanje dvoje igrača, a može se igrati i u parovima, trojkama ili četvorkama. Pljočkanje započinje tako da se igrom par – nepar ili dogovorom odredi tko će prvi bacati, hitati pljočke. Bulin se baca na teren a zatim se odredi udaljenost (podvuče se crta) s koje ga se gađa. Kada su pljočkala manja djeca onda je to bilo 5 do 6 koraka, a starija 7 do 8 koraka. Cilj igre je pljočku baciti što bliže bulinu i tako dobiti punat, bod. Potrebno je sakupiti onoliko bodova, punti, koliko je dogovoreno na početku igre. Pojedinac ili ekipa koja to postigne dobiva partidu. Najčešće se igralo na 11 ili 13 punti, a iznimno na 15 ili 21. Kako bi se točno odredilo kome pripada punat, mjeri se udaljenost pljočke od bulina metodom nogu pred nogu ili štapićem. Osim što važno pljočku baciti što bliže bulinu, nastoji se i protivničku pljočku zbiti tj. izgurati što dalje. Uz to postoje i određene situacije u igri kao: zajahati kada pljočka padne na bulin, šeko ili jušto u glavu kada se bulin ili druga pljočka pogode u sredinu.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Barban

• Konjička igra Trka na prstenac
• Crkva svetog Ivana Krstitelja (sv. Ivanac nad Rašom)
• Arheološko nalazište Stari Gočan (Gradina)
• Crkva sv. Jakova
• Arhitektonski sklop crkve sv. Nikole, palače Loredan (Župni dvor), Velih vrata (zapadna gradska vrata) i četverokutne kule i Malih vrata
• Crkva sv. Margarete
• Crkva sv. Antuna