Inventar sakralnih predmeta iz crkve sv. Marije Magdalene

Opis iz registra

Župna crkva sv. Marije Magdalene u Štrigovi spominje se 1334.g. kao Sancte Marie Magdalene de Strigo, iz čega je vidljivo da je do današnjeg dana zadržala svoj titular. Prvotno jednobrodna crkva, danas ima dvije lađe, poligonalno, gotičko svetište, a sa sjeverne strane joj je prigrađen zvonik, ispod kojeg je smještena sakristija, barokno svođena susvodnicama. U crkvi je očuvan barokni inventar, pretežno iz 18. st. Značaj cjelokupnog drvenog inventara drastično je smanjen recentnom obnovom, tijekom koje su svi figuralni elementi, kao i arhitektura oltara prebojeni, neprikladnim metalik bojama, koji ne pridonose poimanju ekspresivnosti i oblikovnih karakteristika skulptura, već se predstavljaju kao primarni element u vizualnom sagledavanju unutrašnjosti crkve. Glavni oltar sv. Marije Magdalene, danas je izveden u oblicima tipičnim za tirolski tip oltara, postavljen je 1919.g., a njegovu najveću vrijednost predstavlja skulptura sv. Marije Magdalene, koja potječe sa starijeg oltara. Autor ove skulpture jest Josip Holzinger, jedan od najcjenjenijih slovensko-štajerskih kipara, koji je živio i djelovao u Mariboru. Predmetna skulptura nastala 80-ih godina 18.st. te predstavlja rad s kraja njegova opusa, kada je vidljivo uzmicanje utjecaja Strauba i Köningera, u korist novim stilskim značajkama klasicizma, što se očituje u postupnom stišavanju baroknog zanosa, promjeni u proporciji svetačkih likova, kao i smirenijem padu i naborime draperije. Osim sv. Marije Magdalene, Holzingeru se pripisuju skulpture sv. Ane i sv. Joakima sa oltara Kraljice Mira. Ovaj oltar nabavljen je 1784.g. u Mariboru, a njegova jednostavna konstrukcija s udubljenim dijelom između istupajućih pilastara ima već poneki klasicistički naglasak u obliku rozeta i urna. Kip sv. Marije izrađen je u historicističkom stilu. Gotovo identičan u arhitekturi oltara jest i oltar sv. Barbare (18.st.), postavljen nasuprot oltaru Kraljice Mira, na južnoj strani slavolučne stijene. Identično izvedene svetice u položaju tijela i oblikovanju fizionomije lica, razlikuju se draperijom i atributima (sv. Barbara, sv. Apolonija i sv. Lucija). Oltar sv. Josipa (18.st.) podignut je u bočnoj, naknadno prizidanoj kapeli, na istočnom zidu. Riječ je o tektonskom tipu oltara, bogatije razvedenom, ali u osnovi slično koncipiranom kao što su druga dva bočna oltara u crkvi. Na ovom većem oltaru, prirodno, nalazimo i na više skulptura: sv. Josipa s djetetom, sv. Ivana Nepomuka (?), sv. Roka, sv. Mihovila i sv. Florijana, koji zaokružuju ikonografsku shemu zaštitnika ljudskog roda protiv prirodnih nedaća. Propovjedaonicu (prva pol. 18.st.), smještenu na južnom zidu glavne lađe, karakteriziraju skulpture evanđelista smještene u nišama poligonalne govornice. Rad su varaždinskog kipara Ivana Pittnera, te predstavljaju njegov rani rad, za što je karakteristična slaba pokretljivost likova, koja je postignuta samo savijenim koljenom istaknute noge, dobrano shematizirani pad nabora koji prianjaju uz tijelo i modeliraju njegove dijelove, suzdržana gestikulacija. Za njegove svetačke figure karakteristična je posebna tipologija osobito izražena u crtama lica jajolikog oblika lica s naglašeno modeliranim ličnim kostima, visokim zaobljenim čelom, duguljastim očima nad ravnim nosom i srcoliko rezanim punim usnicama. Kosa i brada obrađene su u tankim oblik pramenovima koji kod brada teže da se u tankim snopovima povijaju prema sredini.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Štrigova

• Inventar sakralnih predmeta u crkvi sv. Jeronima
• Etnografska zbirka Lovrec
• Crkva sv. Jeronima
• Crkva sv. Jeronima i nekadašnja pavlinska rezidencija
• Crkva sv. Marije Magdalene i kurija župnog dvora
• Orgulje u crkvi sv. Jeronima
• Pil sv. Florijana
• Pil sv. Roka
• Cjelina arhivskih fondova i zbirki u posjedu Državnog arhiva u Međimurju