Arheološko nalazište Bijela stijena

Opis iz registra

Utvrda Bijela Stijena prvi puta se spominje u kraljevskoj povelji iz 1332. kojom se priznaje gospodstvo plemićkoga roda Svetačkih nad njome i okolnim posjedima. Opisuje se kao utvrda na širem području zvanom Svetačje ili Szencse između Save i Psunja koje je tvorilo poseban okrug u sklopu Zagrebačke biskupije. Utvrda se spominje 1392. kao castrum Feyerkw. Mađarski toponim Fejérkő prevladavao je u pisanim izvorima iz cijeloga predturskog doba, a značenje mu je identično hrvatskome nazivu Bijela Stijena. Pregradnjama je izmijenila svoj izvorni tlocrtni oblik. Prostorna cjelina utvrde sastoji se od gornjega platoa ili središnje jezgre utvrde ovalnoga tlocrta veličine 38,50 x 20 m s građevnim ostatcima arhitektonskoga sklopa utvrde i nižega donjeg platoa koji je bio izvorno ograđen obodnim zidom. Vanjski obodni zid podignut je tijekom graditeljskog zahvata reambulacije širega prostora i proširenja utvrde krajem 15. ili 16. st. kada se utvrda dodatno obrambeno utvrđuje kulama, a vanjske zidine središnje jezgre masivnim zidanim upornjacima zbog opasnosti od artiljerijske vatre. U ranijem razdoblju 13./14. st. prostorno manja utvrda imala je ovalni tlocrt s unutrašnjom kvadratičnom branič-kulom dimenzija 870 x 890 cm smještenom na južnoj strani utvrde. Vremenski kontinuitet i imena velikaša koji su bili vlasnici utvrde do 1543. godine kada je osvojena u turskome pohodu ukazuju na njezino veliko povijesno značenje i geostratešku poziciju. Njezina veličina i graditeljska slojevitost potvrđena je kroz arheološke nalaze građevne strukture i može se svrstati u red najvrednijih primjera srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Slavoniji.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Okučani

• Arheološko nalazište srednjovjekovne templarske utvrde Račeša
• Arheološko nalazište "Otrnci"
• Arheološko nalazište Staro selo