Vukovar na ušću Vuke u Dunav: povijest, muzeji i industrija
Stanovništvo i četiri naselja Grada Vukovara
Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, Grad Vukovar kao upravna jedinica imao je 23.175 stanovnika [2]. Obuhvaća četiri naselja: Grabovo-dio (Ovčara, Jakobovac), Lipovaču, Sotin i Vukovar [3].
U sudskom registru upisana su 823 subjekta sa sjedištem na području Grada Vukovara, uključujući neaktivne [3].
Od kraljevskih povlastica 1231. do reintegracije 1998.
Slavonski herceg Koloman Arpadović dodijelio je Vukovaru 1231. godine povlastice slobodnoga kraljevskog grada [4]. Stari i Novi Vukovar spojeni su u jednu općinu 1873. godine [4].
Tijekom Domovinskog rata, nakon teških napada JNA i srpskih snaga, Vukovar je u studenome 1991. okupiran i gotovo potpuno razoren [4]. Na temelju Erdutskog sporazuma grad je 15. siječnja 1998. reintegriran u Hrvatsku [4].
Dvorac Eltz, dva vodotornja i Muzej vučedolske kulture
Dvorac Eltz podignut je između 1749. i 1751. godine, a od 1966. u njemu se nalazi Gradski muzej Vukovar [4]. Franjevački samostan građen je od 1723. do 1736. godine. Njegova crkva sv. Filipa i Jakova posvećena je 1733. [4].
Stari vukovarski vodotoranj izgrađen je 1913. godine [4]. Vukovarski vodotoranj iz 1968. preuređen je 2020. u memorijalno spomen-obilježje [4].
Stalni postav Muzeja vučedolske kulture otvoren je 30. lipnja 2015. godine [5]. Muzej se nalazi uz Dunav, a posvećen je prapovijesnoj vučedolskoj kulturi [6]. Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru osnovano je 2005. godine [4].
Luka, tvornica Bata i poduzetnička zona Priljevo
Vukovarska luka važna je uvozno-izvozna postaja. Izgradnja željeznice 1878./1879. povećala je njezinu ulogu u pretovaru robe [1]. Otvaranje tvornice obuće i gume Bata 1931. godine potaknulo je industrijalizaciju vukovarskog područja [4].
Poduzetnička zona Priljevo nalazi se na raskrižju cesta za Osijek i Vinkovce. Namijenjena je industriji, skladištima, prodajnim salonima i većim zanatskim radionicama [7].