Turopoljski dijalekt

Opis iz registra

Turopoljski dijalekt vrlo je specifičan dio kajkavskoga narječja i hrvatskoga jezika. U okviru Ivšićeve III., mlađe, “revolucionarne” kajkavske grupe, karakterizira ga u prvom redu vrlo važna i specifična prozodijska pojava u okviru kajkavskoga narječja (kajkavske skupine dijalekata), u razvoju ne samo kajkavske i hrvatske nego i općeslavenske akcentuacije. To je prozodijska pojava – pomicanje metatonijskoga, novoga prahrvatskoga i praslavenskoga cirkumfleksa (dugosilaznoga naglaska) prema početku riječi. Primjer: na-j?ziku < na jez?ku, a ostaje jez?ka, jer se nije razvio metatonijski cirkumfleks. Može se pretpostaviti da je to vrlo stara promjena, iz vremena formiranja osnovne kajkavske akcentuacije, odnosno formiranja glavnih hrvatskih dijalektnih jedinica, dakle iz vremena otpadanja tzv. poluglasa (?) u slabom položaju, prije 12. st. Turopoljski uz jezične karakteritike koje su zajedničke svim kajkavskim govorima (čuvanje skupine čr (črleni, čreva); neutralizacija opreke po zvučnosti u finalnoj poziciji i u sandhiju; čuvanje većine starih hrvatskih padežnih nastavaka) ima i neke koje su specifične samo za govore toga dijalekta.

Podaci iz registra

Ostala kulturna dobra – Velika Gorica

• Muzej Turopolja - muzejska građa
• Crkva sv. Martina biskupa
• Zgrada stare škole i učiteljska kuća
• Kapela sv. Filomene na gradskom groblju
• Tradicijska okućnica, Glavna 56
• Vila Bedeković
• Oltar Sv. Antuna Padovanskog
• Tradicijska okućnica, Trg Seljačke sloge bb
• Tradicijska okućnica, Braće Radića 70
• Ruralna cjelina
• Jurjevski ophodi Turopolja
• Kurija Bedeković